Još davne 1950 godine 7. april je ustanovljen kao medjunarodni Dan zdravlja,sa ciljem da se posebno tog dana pokuša podići svijest ljudi o tome što je zapravo “zdravlje” i što kao pojedinci i društvo možemo učiniti kako bi doprinjeli ovom najvažnijem aspektu života na našoj planeti.
Pročitala sam mnogo članaka o “zdravlju” i za “zdravlje” i nekako mi se čini da nas putem raznih medija najviše “bombarduju” pričama o primarnoj zdrastvenoj zaštiti, odlasku ljekaru, vakcinaciji i uopšte posmatranju “zdravlja” samo kroz jedan aspekt a to je medicina i medicinska zaštita. Po mom ličnom mišljenju i poimanju “zdravlja” to je samo jedan aspekt zdravlja a ne nikako najvažniji kako nas pokušavaju uvjeriti . Smatram da se prvenstveno do zdravlja ljudi dolazi obezbjedjenjem mnogih drugih društvenih aspekata koji nas čine zdravijim, kao što su :
-zaposlenost i sigurnost posla
-visina zarade i socioekonomski aspekti zaštite pojedinca
-uslovi životne sredine,
-načini ishrane,
-obrazovanje,
-ulovi radne sredine,
-socijalna inkluzija,
-nediskriminacija,
-dostupnost zdrastvenim uslugama.
Koliko i u kojoj mjeri nam je sve prethodno dostupno, zapitajte sami sebe i donesite zaključak u kakvom mi to društvu živimo i što su oni koji su prvenstveno zaduženi da nam prethodne uslove obezbjede, kako bi bili “zdraviji”, učinili , ili čine po tom pitanju. Rekla bih : “malo toga” iako su im usta puna priče o brizi za nas obične gradjane.
E pa kad je već tako, ne želeći da ovaj tekst obojim “politikama” , želim sa vama da podijelim sopstveno razmišljanje na temu “Što kao pojedinci možemo uraditi” za očuvanje sopstvenog zdravlja a ponešto i za očuvanje zdravlja u širem kontekstu.
Ono što možemo uraditi u slučajevima kada do posla ne možemo doći na regularan način (putem konkursa i raditi za druge) je: odvažiti se i krenuti sami sebi obezbjedjivati izvore prihoda, kroz preduzimanje radnji da radimo ono za šta imamo dara (a svaki čovjek ima svoj skriveni talenat) ,što nas ispunjava i čini zadovoljnima. Zatim kroz cjeloživotno učenje usavršavajmo svoja znanja, jer time izgradjujemo sve veće samopouzdanje zasnovano na djelima, a ne narcisoidnosti. Ljudi koji na taj način stiču samopozdanje uradili su mnogo na svom “mentalnom zdravlju”, koje je po mom mišljenju, najvažniji aspekt zdravlja uopšte.
Takodje istrenirajmo sebe da “jurcanje” za materijalnim ne bude naš prvenstveni zadatak. Imati “mnogo materijalnog” nije preduslov za ništa pa ni za zdravlje. Nadjimo u svom pretrpanom danu nešto čega čemo se “odreći” radi pronalaženja vremena da se na pravi način družimo sa svojom djecom, supružnicima, roditeljima, članovima porodice i prijateljime.Kvalitet ovog vremena učiniće nas zdravijim.
Probudimo u sebi “solidarnost” i “empatiju” koje ne moraju značiti pomaganje u materijalnom smislu jer mnogi od nas za takvo nešto i nijesu u mogućnosti, ali iskreno “slušanje” tudjih briga i pokazivanje saosjećanja, lijepa i iskrena riječ , vodjenje svog, a ne “tudjeg” života, mali gestovi iskrene pažnje, su neke od sitnica koje drugoj strani znače više od bilo kakvih materijalnih davanja . Prvenstveno smo ljudi oslikani kao “human people” , pa tek onda sve ostalo.
Pitate se da li kao pojedinci možemo nešto uraditi za smanjenje sveopšte zagadjenosti životne sredine i odgovor je DA MOŽEMO. Izbacimo iz svojih domova načine grijanja na tzv. fosilna grijanja, zatim, ako su u našim sredinama postavljeni kontejneri za selektivno prikupljanje otpada uložimo malo svog truda i tako otpad i odlažimo. Vjerujem da svi kod kuće imamo barem jedan platneni ceger, pa neka nam ne bude teško da ga ponesemo sa sobom kada idemo u markete. Time smanjujemo upotrebu plastičnih kesa koje su jedan od najvećih zagadjivača našeg okoliša. Ako smo u mogućnosti, kupujmo garderobu od proizvodjača koji u procesu proizvodnje koriste materijale dobijene reciklažom.Pogledajmo etiketu, odaberimo.Pravim izborom smo posredno doprinjeli zdravijoj životnoj sredini. Takodje i prilikom izbora namirnica kupujmo proizvode proizvedene na ekološki način, proizvode dobijene sa malih domaćih gazdinstava. jer takvi procesi proizvodnje hrane ne (ili manje) onečišćavaju okoliš od hrane dobijene industriskom proizvodnjom i uz upotrebu aditiva i pesticida.Da li ste znali da je industrijska poljoprivreda jedan od najvećih zagadjivača okoliša čije agrotehničke mjere ugrožavaju živote miliona ljudi na planeti ?
Kao što vidite kao pojedinci, možemo sa naizgled malim stvarima mnogo toga velikog promijeniti kada je u pitanju briga o našem zdravlje. Pored prethodno pobrojanog, izbjegavajmo čitanje i gledanje TV sa depresivnim sadržajem, rasteretimo svoje umove, učinimo svoje živote sadržajnijim u mjeri u kojoj je to moguće (a moguće je).
Juriti zaradu kako bi kupili najnoviji model automobila ili izgradili kuću sa bazenima , a na štetu kvalitetno provedenog vremena sa svojom djecom, supružnicima, roditeljima, porodicom i prijateljima , neće vam donijeti zadovoljstvo i zdravlje , kao što vam to neće donijeti ni puna trpeza hrane za kojom se nema ko okupiti.
Zdravlje, kao i bolest, kažu dolazi iz “glave” . Zato pokušajmo, barem ovog 7 aprila, donijeti odluku o nekim promjenama koje će nas učiniti radosnijim, zadovoljnijim, ispunjenijim a time i zdravijim.
Srećno!
